Skladištenje podataka

Za trajno čuvanje podataka koji postoje na računaru, koristimo uređaje za skladištenje podataka. Podaci se mogu čuvati na hard (tvrdim) diskovima i pomoću uređaja sa izmenjivim medijumima, kao što su: disketa, Zip i Jaz diskete, CD i DVD diskovi i magnetne trake.

Disketa

Disketa (savitljivi disk, Floppy Disk) je medijum za čuvanje malih količina podataka, koji se smeštaju na obe strane savitljive kružne membrane, premazane magnetnim materijalom. Ranije su postojale diskete prečnika 5,25" i kapaciteta 1.2 MB, koje su imale omot od tankog kartona. Danas su u upotrebi ostale diskete prečnika 3,5" i kapaciteta 1.44 Mb, koja se nalazi u plastičnom omotu. Pored malog prostora za skladištenje, diskete su osetljive, nepouzdane i često dolazi do gubitka podataka. Jedina prednost disketa je da su uređaji koji služe za čitanje i upisivanje podataka na disketu veoma jevtini i, po pravilu, postoje na svakom rašunaru, što nije slučaj sa CD i DVD uređajima.

Zip i Jaz (džez) diskete

Zip i Jaz diskete predstavljaju dalji razvoj tehnologije savitljivih diskova. Zip diskete imaju kapacitet od 250 MB podataka, dok se na Jaz može smestiti 2 GB. Iako su brže (Jaz ima skoro istu brzinu pristupa podacima kao i hard disk) i mogu skladištiti mnogo veće količine podataka od običnih disketa, ove diskete nisu nikad zaživele u široj upotrebi, kako zbog posebnih skupih uređaja koji ih koriste, tako i zbog pojave optičkih diskova manjih dimenzija.

 

 

Slika 2. Zip i Jaz disketa

 

CD-ROM, CD-R, CD-RW

Prvi kompakt diskovi (Compact Disk, CD), prečnika 120 mm i debljine 1.2 mm, su je pojavili sedamdesetih godina prošlog veka i služili su za čuvanje muzike. Za skladištenje podataka počinju da se koriste devedesetih (Compact Disk Read-Only Memory). Postoje i različite vrste miniCD-ova: CD singl, manjeg prečnika (80 mm) i kapaciteta 155-300 MB, kao i CD vizit kartica, kapaciteta 50 MB.


Slika 3. CD-R, CD singl i vizit kartica

CD-ROM (Compact Disk Read-Only Memory) je tanak plastični disk sa jedne strane premazan slojem aluminija, na kojoj su smešteni podaci. Podaci se sa diska mogu samo čitati, pomoću laserskog zraka, bez ikakvog fizičkog kontakta uređaja za čitanje sa samim diskom, što omogućava dugotrajnost zapisa. Kapacitet diska je 650-700 MB ili 80-ak “minuta” audio zapisa, a vreme pristupa podacima se izražava u milisekundama. Podaci se na disk zapisuju u obliku spirale koje ide od unutrašnjosti ka krajevima diska.

CD-R (Compact Disk Recordable) je verzija kompakt diska koja omogućava jedno upisivanje podataka, a CD-RW (Compact Disk ReWritable) dozvoljava višestruki upis podataka na površinu diska.

Sadržaj kompakt diskova se čita pomoću uređaja koji se nazivaju CD-čitači, a CD-pisači dodatno mogu upisivati podatke na CD-RW diskove.

 

Slika 4. CD-pisač

DVD, DVD-R, DVD-RW

DVD (Digital Versatile Disk) je još jedna vrsta optičkog diska. Princip rada im je sličan onom kod kompakt diskova, ali zapis podataka je mnogo gušći, čime dobijamo DVD diskove kapaciteta 4,7 GB, dok razne nestandardne verzije nude načine za skladištenje od 15 do 50 GB (Blu-ray Disc (BD), High Density Digital Versatile Disc (HD DVD)), a omogućavaju zapis podataka i na obe strane diska.

 

Slika 5. DVD

Kao i kod kompakt diskova, postoje DVD-R diskovi na koje jednom možemo upisati podatke, i DVD-RW koji nudi mogućnost brisanja starih i unos novih podataka.

Pomoću DVD-čitača mogu se čitati sadržaji i CD i DVD, dok je za upis na DVD neophodno posedovanje DVD-pisača.

 

Slika 6. DVD-pisač

Za razliku od ostalih medijuma za skladištenje podataka, CD i DVD su optički diskovi, neosetljivi na magnetno zračenje.

Magnetna traka

Magnetna traka za skladištenje podataka (Digital Audio Tape, DAT) slična je trakama u audio kaseti. Smeštena je u platični omot – kertridž i zavisno od dužine, može sačuvati do 70 GB podataka. Do skoro su magnetne trake bili najbolji medijumi za pravljenje rezervnih kopija podataka (bekap, backup), ali sa razvojem DVD diskova velikog kapaciteta, polako prestaju da se koriste (kompanija Sony je 2005. godine obustavila proizvođenje DAT uređaja).

 

Slika 7. Magnetna traka

Hard disk

Hard disk (tvrdi disk, Hard Disk Drive, HDD) se sastoji od više kružnih ploča, obostrano premazane magnetnim materijalom, koje se nalaze u metalnom oklopu. Za svaku stranu svake ploče postoji glava, koja služi za čitanje i upisivanje podataka na hard disk. Ploče rotiraju oko zajedničke ose stalnom brzinom od 7200 rpm (obrtaja u minuti, rotation per minute). Moguće su i brzine od 4200 i 5400 rpm kod prenosnih računara, do 15000 rpm kod hard diskova namenjenih profesionalnoj upotrebi. Okretanjem, glave se postavljaju na mesto na kome se nalazi podatak koji želimo da pročitano ili da upišemo. Kao i kod ostalih medijuma za skladištenje (osim trake), vreme pristupa podacima ne zavisi od njegovog fizičkog položaja na disku. Kapacitet hard diska može iznositi 80 GB, 120 GB, 160 GB, 200 GB,itd.

 

Slika 8. Hard disk

Novi disk je neophodno najpre formatirati, da bismo na njemu mogli da instaliramo operativni sistem i čuvamo podatke. Formatiranje je proces pripreme ploča diska za upotrebu, koji se sastoji of dve faze: formatiranje niskog i visokog nivoa. Formatiranje niskog nivoa podrazumeva stvaranje blokova, staze i sektora u koje će se upisivati podaci. Proces je malo komplikovaniji, tako da se diskovi na niskom nivou formatiraju fabrički. Korisnik mora obaviti formatiranje visokog nivoa, tj. kreiranje kreiranje fajl sistema (file system). Fajl sistem predstavlja način čuvanja i oraganizacije podataka na disku, i definiše u kom obliku će se čuvati podaci određenog tipa, gde i kako će biti sačuvani na disku i na koji način će im se pristupati.

Svaki disk je moguće ponovo formatirati, ali pri tome dolazi do gubitka podataka koji postoje na njemu, pa ih treba prethodno sačuvati na nekom drugom medijumu.

 

Hard disk se može podeliti na particije, koje se ponašaju kao odvojeni hard diskovi. Skladišti sve fajlove, programe (uključujući i operativni sistem) i foldere koji postoje u računaru. Prilikom pokretanja programa, program se prvo prebacuje u RAM, a onda izvršava. Podaci nastaju u RAM memoriji, a trajno se čuvaju na hard disku. Folderi služe za organizaciju fajlova u logičke grupe.

Interni hard diskovi se nalaze u kućištu, dok postoje i eksterni hard diskovi, koji se preko USB porta mogu povezati sa računarom. Eksterni hard diskovi imaju dodatnu mobilnost, ali i koštaju više.

 

Slika 9. Eksterni hard disk

Poznati porizvođači su Maxtor, WesternDigital, Fujitsu Siemens, itd.

 

 

Dodaj komentar Sviđa mi se - (0) Ne sviđa mi se - (0)    

  • Skladištenje podataka 1
  • Skladištenje podataka 2
  • Skladištenje podataka 3