Izvedene hartije od vrednosti ili finansijski derivati su velika grupa finansijskih instrumenata. Nazivaju se tako jer se njihova vrednost izvodi iz vrednosti neke druge osnovne aktive koja se nalazi u njihovoj osnovi. Oni ne odražavaju ni vlasništvo (akcije) ni dužništvo (obveznice), već nose sa sobom vrstu uslovnih – kontigentnih prava na druge oblike finansijske aktive.

Vrednost i cena izvedenih hartija od vrednosti ne zavisi samo od odnosa ponude i tražnje za njima, već i od vrednosti više faktora na koje se odnose.

Finansijski derivati su vrlo važni za poslovanje i upravljanje rizicima na finansijskim tržištima. Omogućavaju da se rizik podeli i mnogo racionalnije kontroliše. Njih koriste hedžeri i špekulanti, ali o njima kasnije.

U praksi i teoriji razlikujemo sledeće izvedene hartije od vrednosti:
  • terminski ugovori – forvardi
  • likvidni terminski ugovori – fjučersi
  • opcije

Forvardi

Forvard je najprostiji tip finansijskih derivata. Predstavlja  klasičan terminski ugovor. To je  kupoprodajni ugovor u kome se kupac i prodavac dogovaraju odnosno iskazuju svoje volje oko isporuke određene količine i kvaliteta aktive tačno određenog dana u budućnosti.

Cena po kojoj će se izvršiti kupoprodaja ugovara se unapred. Postojanje forvarda je povezano sa razlikovanjem dve vrste tržišta:
  • promptna, gotovinska tržišta, gde se isporuka i plaćanje vrše odmah, najkasnije do 5 dana i
  • terminska, gde se obračun, plaćanje i isporuka vrše određenog dana u budućnosti.

Fjučersi

Fjučersi su slični forvardima po svojoj suštini. Neki ga autori čak smatraju varijantom forvarda pošto je fjučers i nastao iz forvarada.

Fjučers je takođe iskazivanje volje dveju strana o aktivi, ceni i budućoj isporuci i  plaćanju. Fjučersom kupac i prodavac potpisuju kupoprodajni ugovor, po unapred definisanoj ceni, ali se plaćanje ne vrši do momenta dok se roba ne isporuči u budućnosti kupcu. Ugovorom se takođe definišu uslovi isporuke i tek onda kada se ti uslovi ispune, događa se plaćanje.

Koja je onda razlika između fjučersa i forvarda? Fjučersi su visoko standardizovani finansijski instrumenti i nazivaju se još likvidni terminski ugovori upravo jer su oni likvidni i postoji drugačiji mehanizam plaćanja od forvarda. Dalje, kod njih se isporuka ne vezuje za određeni datum, kao kod forvarda, već za mesec u kome se mora obaviti. Takođe, postoje neke određene slobode kod isporuke, ali je prodavac dužan, da preko klirinške kuće obavesti kupca o tome kada će izvršiti isporuku.

Potom, kod forvarda nema plaćanja pre roka dospeća, na dan dospeća se vrši isporuka i plaćanje, dok kod fjučersa  postoji mala razlika – kupac i prodavac polažu određeni depozit radi sigurnosti, koji iznosi od  5 do 15% vrednosti ugovora. Depozit garantuje isporuku i plaćanje.

Fjučersima se može trgovati na berzi i svi učesnici se mogu podeliti u dve grupe:
  • hedžeri
  • špekulanti

Hedžeri su subjekti koji obavljanjem terminskih poslova sa fjučersima žele da se zaštite od rizika i gubiraka usled promene cene, ali i da unesu više izvesnosti i sigurnosti u svoje poslovanje. Kao hedžeri se javljaju banke, građevinske firme itd.

Špekulanti su učesnici u terminskim poslovima kojima osnovni motiv nije da se zaštite od rizika promena cena aktive, već da trgovinom ostvare profit. Oni prihvataju rizik kupovinom ili prodajom fjučersa kako bi zaradili. Znači, njih ne zanima roba već razlika u ceni koju mogu da ostvare. Postoje sledeće vrste špekulanata:
  1. Skalperi – oni reaguju na minimalne promene cene u toku dana.
  2. Dnevni trgovci – slični skalperima, ali sa drugačijom filozofijiom.
  3. Pozicioni trgovci – sa ciljem zadržavanja pozicije duže od jednog dana.

Svi fjučersi se mogu podeliti na:
  • robne – obuhvataju veliki broj različitih roba: metal, poljoprivredni proizvodi, gas, nafta itd. i
  • finansijske – valutni, devizni, kamatni, fjučersi na hartije od vrednosti, fjučersi na tržišne indekse itd.

Opcije

Opcija je svaki ugovor koji jedoj od ugovorenih strana daje pravo da nešto kupi ili proda.  Opcije daju vlasniku pravnu moć koja se sastoji da nešto uradi,. ali ne i obavezu da to isto uradi. Znači, opcija je pravo, ali ne i obaveza da se kupi ili proda određena aktiva po unapred definisanoj ceni od tačno određenog dana u budućnosti.

Dodaj komentar Sviđa mi se - (2) Ne sviđa mi se - (1)    

  • Izvedene hartije od vrednosti 1
  • Izvedene hartije od vrednosti 2
  • Izvedene hartije od vrednosti 3