Modalni glagoli su glagoli nepotpunog značenja, koji odgovaraju našim: moći, hteti, umeti, smeti...
U engleskom jeziku oni imaju tri važne karakteristike.
- traže dopunu u vidu infinitiva bez to
- imaju isti oblik za sva lica
- u odričnom i upitnom obliku ne koriste glagol to do
Sposobnost pokazuju sledeći glagoli:
- Can
- Be Able To
Can označava postojanje sposobnosti (ability) u sadašnjosti dok can`t označava nepostojanje sposobnosti.
- I can play the guitar. - Umem da sviram gitaru.
- She can`t drive a car. - Ona ne ume da vozi auto.
Can / can't može značiti i imati / nemati dozvolu (permission) da nešto uradite.
- You can leave the room. - Možete da napustite prostoriju.
- We can`t vote if we are 16. - Ne možemo da glasamo ako imamo 16 godina.
Could govori o sposobnosti koja je postojala nekada u prošlosti. S tim u vezi couldn't označava nepostojanje sposobnosti u prošlosti.
- Michael could climb trees as a child. - Majkl je mogao da se penje na drveće kao dete.
- I couldn't read when I was 4. - Nisam umela da čitam kada mi je bilo 4 godine.
Za sposobnost ili mogućnost u prošlosti, koristi se još i glagol be able to:
- I wasn't able to come yesterday. - Nisam mogao juče da dođem.
Be able to se takođe koristi za budućnost, kao i za sva ostala vremena gde Can nema odgovarajući gramatički oblik.
- I'll be able to come tomorrow. - Moći ću sutra da dođem.
Izvesnost i neizvesnost pokazuju:
- Must, Can't
- May, Might, Could
Must i can't koristimo za izvlačenje zaključka, kada smo u nešto sigurni da jeste, odnosno nije.
- You have been walking for almost three hours. You must be very tired. - Pešačio si skoro tri sata. Sigurno si veoma umoran.
- That can`t be Jack. He's in Italy. - Nemoguće da je to Džek. On je u Italiji.
May / might se koriste da označe verovatnoću (probability) da će se nešto desiti. Might nosi nešto manju mogućnost da se radnja ostvari.
- It may rain. It is cloudy. - Možda će padati kiša. Oblačno je.
- It might rain. It is still sunny. - Možda će padati kiša. Još uvek je sunčano.
Obavezu pokazuju:
- Must i Have To
- Mustn't i Don't Have To
- Should i Ought To
- Had Better
- Is/Are To
Must je jedan od modalnih glagola koji označava postojanje obaveze (obligation). To je najčešće obaveza koja dolazi od prvog lica, tzv. unutrašnja obaveza.
- I must call my sister tonight. - Moram da pozovem sestru večeras.
- She must win the competition. - Ona mora da pobedi na takmičenju.
Glagolska konstrukcija have to ima slično značenje kao i must. Razlika je u tome što have to označava obavezu koja dolazi od drugog lica, tzv. spoljašnja obaveza. To se uglavnom odnosi na pravila i zakone koji su nam propisani.
- Children have to go to school. - Deca moraju da idu u školu.
- You have to fill in this form to get a visa. - Morate da ispunite ovaj formular da biste dobili vizu.
Glagol Have to se takođe koristi umesto modalnog glagola must u prošlom i budućem vremenu, jer must nema oblike za njih.
- I had to leave the house at 4 because I had a meeting at 5. - Morao sam da odem iz kuće u 4 zato što sam imao sastanak u 5.
- You didn't have to come if you didn't want to. - Nisi morao da dođeš ako nisi želeo.
- I'll have to find a better job. - Moraću da nađem bolji posao.
Treba voditi računa o tome da Have to nije modalni glagol.
Takođe se glagol Have to koristi umesto modalnog glagola u značenju "ne moraš".
- You don't have to phone her tonight. - Ne moraš da je zoveš večeras.
Mustn't je odričan oblik glagola must i označava zabranu (prohibition).
- You mustn't smoke in the classroom. - Ne smete pušiti u učionici.
- We mustn't play with matches. - Ne smemo se igrati sa šibicama.
Should / shouldn't (trebalo bi / ne bi trebalo) ili ought to / oughtn't to se koriste za davanje saveta, predloga, sugestija (advice, suggestions).
- Mary should go home. She has high temperature. - Meri bi trebalo da ode kući. Ima visoku temperaturu.
- You shouldn`t walk alone by night. It is dangerous. - Ne bi trebalo da šetaš sam noću. Opasno je.
Had better / 'd better se odnosi na sadašnje ili buduće vreme, i koristimo ga da posavetujemo nekoga kako da ne uradi nešto pogrešno.
- I think you'd better leave now. - Mislim da je bolje da sad odeš.
- You'd better not drive, you've drunk too much. - Bolje je da ne voziš, previše si pio.
Is/are to se koristi u formalnim instrukcijama. Not je naglašeno, pa se ne skraćuje.
- You are not to leave the room.
Osim ovih modalnih glagola postoji i modalni glagol would koji se koristi za zamišljene situacije. Često se skraćuje i glasi 'd.
- Where would you go? - Gde biste išli?
- I wouldn't go by plane. - Ne bih išla avionom.
- I'd stay at some hotel. - Odsela bih u nekom hotelu.