REPORTED SPEECH (INDIREKTNI GOVOR)

 

 

Doslovno navođenje nečijih reči se naziva direktnim govorom (Direct Speech).

 

Mark said: “I have bought a new car.” (Mark je rekao: “Kupio sam novi auto.”)

Sandra: “Peter is doing his homework.” (Sandra: “Piter radi domaći.)

 

Međutim, prepričavanje nečijih reči se naziva indirektnim govorom (Reported Speech ili Indirect Speech)

Pri prebacivanju direktnog govora u indirektni, dešavaju se izvesne promene.

 

Mark said (that) he had bought a new car. (Marko je rekao da je kupio novi auto.)

Sandra said (that) Peter was doing his homework. (Sandra je rekla da Piter radi svoj domaći.)

 

                               

STATEMENTS (IZJAVNE REČENICE)

 

 

Pri prebacivanju direktnih potvrdnih i odričnih izjavnih u indirektni govor one se obično uvode glagolom say. Mogu se, međutim upotrebiti još neki glagoli sa sličnim značenjem: tell (reći), add (dodati), answer (odgovoriti), declare (izjaviti). Nakon ovih glagola može doći veznik that, ali to nije obavezno.

 

U indirektnom govoru dolazi do obaveznog slaganja vremena. Ako je uvodni glagol (say, tell...) u prošlom vremenu, dolazi do promene vremena iz direktnog govora.

 

He said: “I am a teacher.” (On je rekao: “Ja sam nastavnik.”)

He said that he was a teacher. (On je rekao da je on nastavnik.)

 

“Mary is reading a book.” (“Meri čita knjigu.”)

She said that Mary was reading a book. (Ona je rekla da Meri čita knjigu.)

 

Sarah: “John bought a present for his wife.” (Sara: “Džon je kupio poklon svojoj ženi.”

Sarah said that John had bought a present for his wife. (Sara je rekla da je Džon kupio poklon svojoj ženi.)

 

Milan: “They are working in the garden.” (Milan: “Oni rade u bašti.”)

Milan said that they were working in the garden. (Milan je rekao da oni rade u bašti.)

 

“We have made a cake.” (Napravili smo tortu)

They said that they had made a cake. (Oni su rekli da su napravili tortu.)

 

Mark: “Paul will do it.” (Mark: Pol će to uraditi.”)

Mark said that Paul would do it. (Mark je rekao da Će to Pol uraditi.)

 

·          Evo do kojih promena u vremenima dolazi pri slaganju vremena.

 

Present Simple Tense prelazi u Past Simple Tense

Present Continuous Tense prelazi u Past Continuous Tense

Present Perfect Tense prelazi u Past Perfect Tense

Present Perfect Continuous Tense prelazi u Past Perfect ContinuousTense

Past Simple Tense prelazi u Past Perfect Tense

Past Continuous Tense prelazi u Past Perfect Continuous Tense

Will prelazi u Would

Shall najčešće prelazi u Would

Can prelaziu Could

Might se ne menja

Should i Ought to se ne menjaju

 

 

·          Takođe se dešavaju i promene u vremenskim odrednicama:

Today postaje that day

Yesterday postaje the day before

The day before yesterday postaje two days before

Tomorrow postaje the next day ili the following day

The day after tomorrow postaje In two days` time

Next week postaje the following week

A year ago postaje a year before ili the previous year

 

Mary:”I met him the day before yesterday.” (Meri: “Srela sam ga prekjuče.”)

Mary said she had  met him two days before. (Meri je rekla da ga je srela prekjuče.)

John: “I`ll come tomorrow.” (Džon: “Doći ću sutra. ”)

John said he would come the next day. (Džon je rekao da će doći sutra.)

 

 

QUESTIONS (UPITNE REČENICE)

 

 

Pre prebacivanju direktnih pitanja u indirektna vodi se računa o tome da li je pitanje tipa Yes/No (bez upitne reči) ili Wh- pitanje (sa upitnom reči).

 

Rečenice se uglavnom uvode glagolima ask (pitati), inquire (pitati, raspitivati se), want to know (želeti znati), wonder (pitati se)

 

·          Ako se radi o Yes/No pitanjima nakon uvodnog glagola dolazi if (ili whether) a zatim prepričano pitanje. Pravilo o slaganju vremena važi i ovde.

 

Ann: ”Are you English?” (An: ”Da li ste vi Englezi?”)

Ann asked if they were English (An je pitala da li su oni Englezi.)

 

 

·          Obratite pažnju da je red reči iza if kao u potvrdnoj rečenici.

 

Evo još nekoliko primera:

 

Sandra: ”Can John play the piano?” (Sandra: ”Da li Džon zna da svira klavir?”)

Sandra wanted to know if John could play the piano. (Sandra je htela da zna da li Džon zna da svira klavir?)

 

Mark : ”Do you work i na bank?” (Mark: ”Da li radiš u banci?”)

Mark asked whether I worked in a bank. (Marko je pitao da li radim u banci)

 

Mario: ”Has anyone been to Madrid?” (Mario: ”Da li je iko bio u Madridu?”)

Mario wanted to know if anyone had been to Madrid. (Mario je hteo da zna da li je iko bio u Madridu.)

 

 

·          Ako se radi o Wh-pitanjima if nije potrebno. Wh- pitanja počinju upitnim rečima When, Which, Who, Why...

 

Ivana: ”Where does Mary live?” (Ivana: ”Gde živi Meri?”)

Ivana asked where Mary lived. (Ivana je pitala gde Meri živi.)

 

Tom: ”Why has Ann gone?” (Tom: ”Zašto je An otišla? ”)

Tom wanted to know why Ann had gone. (Tom je želeo da zna zašto je An otišla.)

 

 

ORDERS (NAREDBE)

 

Naredbe se najčešće uvode glagolom tell (reći). Još se javljaju order, command (oba u značenju narediti) dok se molbe uvode glagolom ask (zamoliti)

 

·          Glagol tell zahteva iza sebe direktan objekat.

 

·          Imperativ iz direktnog govora postaje infinitiv u indirektnom, dok negativni imperativ (prohibitiv) postaje negativni infinitiv.

 

Ann: ”Open the window.” (An: ”Otvori prozor.”)

Ann told me to open the window. (An mi je rekla da otvorim prozor.)

 

Ann: ”Don’t open the window.” (An: Nemoj da otvoriš prozor.)

Ann told me not to open the window. (An mi je rekla da ne otvaram prozor.)

 

Tom: ”Please, pass me the glass, John.” (Tom: ”Molim te, Džone, dodaj mi čašu.”)

Tom: ”John, will you pass me the glass, please.”(Džone, da li bi mi dodao čašu, molim te.”)

Tom: ”John, could you pass me the glass, please.” (Džone, da li bi mogao da mi dodaš čašu.”)

 

su molbe i kao takve se u indirektnom govoru uvode na isti način, glagolom ask.

 

Tom asked John to pass him a glass. (To je zamolio Džona da mu doda čašu.)

 

Dodaj komentar Sviđa mi se - (0) Ne sviđa mi se - (0)    

  • Reported Speech