Rizik je nepredviđeno događanje koje uključuje neizvesnost i verovatnoću da će se dogoditi nešto nepredviđeno i najčešće nepoželjno. (Jedna od definicija neizvesnosti i rizika)
Izvesnost – situacija pod kojom možemo da tačno odredimo sve potrebne veličine i sva moguća rešenja.
Rizik – takva situacija u budućnosti kod koje postoji više alternativnih rešenja sa poznatom verovatnoćom pojavljivanja.
Neizvesnost – situacija u budućnosti kod koje postoje više alternativnih rešenja, a ne znamo koja će se ostvariti.
Nestruktuisana neizvesnost – situacija kod koje su stanja sistema nepoznata u bilo kom vremenu.
Struktuisana neizvesnost – stanja sistema su poznata, ali ne znamo kakav će biti kvalitet stanja sistema u bilo kom vremenu.
Rizik – situacija kod koje su stanja sistema poznata, kao i zakoni verovatnoće pojavljivanja u bilo kom vremenu.
Izvesnost – situacija kod koje su stanja sistema poznata i možemo opisati stanje u kome će se sistem naći u bilo kom vremenu.
Upravljanje rizikom projekta – obuhvata skup upravljačkih metoda i tehnika koje se koriste da bi se smanjila mogućnost ostvarenja neželjenih i štetnih događaja, a time povećale mogućnosti ostvarenja planiranih rezultata.
Tri ključna faktora rizika:
Upravljanje rizikom obuhvata:
Obavezno se razmatraju i analiziraju troškovi vezani za ove preventivne mere i vrši procena da li je opravdano učiniti tolike troškove radi smanjenja, ali ne i eliminisanja rizika koji nastaju u projektu.
Koncept upravljanja rizikom projekta je složen proces koji se može prikazati kroz sledeće podprocese:
1. Identifikacija rizika
Identifikacija rizika je proces utvrđivanja, klasifikacije i rangiranja događaja koji mogu da imaju određeni štetan uticaj na projekat.
Zbog toga se pravi podela rizika u opštem smislu:
2. Analiza rizika
Analiza rizika – gde se vrši detaljna analiza pojedinih rizičnih događaja na rezultate projekta kroz:
Analiziraju se rizični događaji koji su utvrđeni u fazi identifikacije.
Polazni korak je raščlanjavanje ili struktuiranje projekta na manje delove ili upravljačke nivoe, koje se vrši pomoću WBS tehnike.
Drugi korak je procena identifikacije rizika. Obavlja se uz pomoć određenih kvantitativnih metoda gde se najpre vrši određena verovatnoća pojavljivanja rizika događaja a zatim i veličina mogućnosti uticaja rizičnih događaja na rezultat projekta.
3. Plan reakcija na rizik
Plan reakcija na rizik obuhvata sledeće strategije:
Rizik u projektu se menja tokom odvijanja realizacije projekta. Veličina rizika u projektu se menja tokom odvijanja realizacije projekta. Veličina rizika u projektu se značajno menja ako postoje promene u metodu rada.
4. Kontrola primene reakcija na rizik
Kontrola primene reakcija na rizik, vrši se kako bi se utvrdilo da li su planirani odgovori adekvatni i da li treba uvoditi nove odgovore.
Uspostavljanje neprekidnog procesa kontrole rizika podrazumeva da treba napraviti kontinuirani sistem identifikacije rizika, procena rizika i razvijanje strategije za reagovanje na moguće rizike.
To znači da tokom odvijanja projekta vrši stalno prilagođavanje planiranih strategija novonastalim uslovima.
Metode procene rizika su postupci kojima se vrši merenje veličine rizika koji može izazvati određeni gubitak, takođe i uticaj pojave rizika na posmatranom projektu.
Ima više metoda, razmatra se jedna koja se sastoji u kritičnom ispitivanju projekta u cilju održavanja vrste i stepena rizika pomoću određenog upitnika.
Pomoću ovog metoda određuje se kolika je verovatnoća da će projekat da pretrpi neuspeh u pogledu ostvarenja svojih osnovnih ciljeva.
Ocena veličine rizika vrši se prema:
- Fleksibilnosti prijekta (fleksibilna investicija – veći rizik, nefleksibilna – manji rizik)
- Zastupljena tehnika (nova tehnika – veći rizi, stara tehnika – manji rizik)
- Veličina projekta (veliki projekat – veći rizik, mali projekat – manji rizik).
Ovi kriterijumi zavise od određenog broja faktora koji mogu da utiču tako da se različito procenjuje rizik od predmeta do predmeta.
Faktori koji onemogućavaju da se ocena rizika u projektu na osnovu datih kriterijuma uopšti su:
Od načina na koji saopštilac prenosi poruku zavisi valjanost i značaj poruke.